Sin Pipina malog, rođen u Liježu 2.4.742. Detinjstvo je proveo u Ahenu, koji će kasnije postati prestonica njegove države. Tu je učio da pliva, da se mačuje, lovi i jaše. Otac ga nije školovao, i on će do kraja života ostati nepismen, međutim kasnije će na svom dvoru otvoriti Dvorsku akademiju gde su raditi tada najobrazovaniji ljudi Evrope. Iako mu je nadimak bio Veliki, on je zapravo bio nizak i zdepast, ali snažan i dobar sa lukom i strelom.
Posle smrti Pipina Malog, on sa bratom Karlomanom deli očevu teritoriju na dva dela. Njih dvojica su bili u zavadi jer je Karloman podržavao Langobarde, a Karlo je papu. Godine 771. umire Karloman, njagovi vazali prelaze na Karlovu stranu, koji lišava Karlomanovu decu prestola i postaje jedini franački kralj. Nedugo nakon bratovljeve smrti, Karlo otpočinje rat sa Langobardima i ubrzo potom ih pobeđuje i proglašava se za kralja Franaka i Langobarda.
Sasi i Bavarci dižu ustanke protiv Karla, ali toliko neuspešno da su Sasi primorani da prime hrišćanstvo, a Bavarci gube status vojvodstva. Kralj potom kreće na slovensko pleme Bodriće i Avare. Prvo je pokorio Bodriće, a zatim uništio Avare i pripojio Panoniju Franačkoj državi. Poznat je izraz „Nestadoše kao Avari“, a odnosi se na Karlovo kompletno uništenje avarske nacije i države koji posle poraza prestaju da postoje.
778. kreće u osvajanje Iberijskog poluostrva. U prvim bitkama sa Arapskim kalifatom koji je držao Pirineje, trpeo je poraze. Prvo u bici kod Saragose, koju je jedva preživeo a zatim je njegov perfekt Rolan poražen u Baskiji, gde je i sam poginuo. Kasnije će on njemu biti ispevan „Ep o Rolanu“. Međutim 796. Karlo počinje konačnu ofanzivu u kojoj preuzima kontrolu nad Iberijskim poluostrvom sve do reke Ebro, i pravi „Špansku marku“ (provinciju).
Naredni cilj je bilo krunisanje za cara. Novi papa, Lav III, je bio optužen za nemoralan život. Tražio je pomoć od Karla, pošto je masa htela da ga ubije. On je pomogao papi, a ovaj mu je za uzvrat dao ključeve Rima. Takođe, jedna povorka iz Jerusalima mu je dala ključeve istoimenog grada i ključeve Svetog groba. Zbog svojih zasluga, ogromne moći i uticaja, na katolički Božić 25.12.800. Karlo Veliki je proglašen za cara Svetog rimskog carstva. Vizantija mu je tek pred smrt priznala titulu cara ali samo Zapadnog rimskog carstva.
Karlo Veliki je cenio obrazovanje i ceo svoj život je želeo da se
opismeni. Kakonije znao da piše,on je umesto potpisa na ugovore stavljao otisak svog prstena-pečata. Osnovao je Dvorsku akademiju, gde su bili slavni umovi toga vremena- monah Alkuin, Pavle Đakon, biograf Karla Velikog Ajnhard i mnogi drugi. Gradio je crkve, dvorčeve i mostove. Većinu je progutalo vreme zato što su bili pravljeni od drveta, a oni koji su pravljeni od kamena, poput Ahenske kapele, i dan danas su sačuvani.
Karlo umire u Ahenu 814. Poslednje mesece svog života je proveo u svojoj prestonici, boreći se protiv groznice. Sahranjen je 28. januara 814. Nakon njegove smrti, velika teritorija koju je on držao tokom svoje vladavine je bila prevelik zalogaj za njegove sinove, i zato je podeljena na tri dela između njih.
Izvori:
http://forum.burek.com/karlo-veliki-t75767.wap2.html
http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%9A%D0%B0%D1%80%D0%BB%D0%BE_%D0%92%D0%B5%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B8